Formiranje jezika i njegovo rastakanje: od srpskohrvatskoga do hrvatskoga, srpskoga, bosanskoga i crnogorskoga

Na osnovi dijakrone i sinkrone sociolingvističke analize autorice u monografiji pokušavaju obuhvatiti priču jezične standardizacije na srednjojužnoslavenskome području koju prate od formiranja zajedničkoga jezika, pa sve do njegove nominalne smrti i formiranja novih standardnih jezika na istoj jezičnoj osnovici. Pritom se kroz cijelo razdoblje isprepliću dvije ideologije: ideologija jezičnoga udruživanja odnosno unifikacije, koja s pojedinim prekidima traje od sredine 19. stoljeća do devedesetih godina 20. stoljeća, te ideologija jezičnoga razdruživanja odnosno separacije, koja postaje sve jačom, među ostalim, zbog intenzivnoga nametanja zajedničkoga, nadnacionalnoga jezičnog identiteta, a nakon 1990. glavni su razlog promijenjeni društveno- politički konteksti. Monografija je namijenjena slavističkoj, ali i široj lingvističkoj te humanističkoj javnosti, a posebice studentima slavistike u Sloveniji i u svijetu. Nastala je kao plod dugogodišnjega proučavanja i praćenja razvoja jezične standardizacije na srednjojužnoslavenskome području, i to u sklopu brojnih bilateralnih projekata te suradnje s lingvisticama i lingvistima iz novonastalih zemalja nekadašnje Jugoslavije.